Brižljivo izrađen logo

< rujan, 2006  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Quik-e-Films

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Imdb

Contact & stats

quikmail


Brojilo


Quiks bloglinks

Movieworld
Udružena fronta filmofila sa forum.hra.


Jimblog
Lijep foto putopis SAD-a. Istočna obala. Što je prije toga bilo ne znam jer mu u arhivu zavirivao nisam. Sudeći po ovome i to bi trebalo biti prilično zanimljivo.


horror filmomanija
Stravično i užasno dobar blog. Horor film galore. Ogromna baza svih vrsta horora.


Gadgeterija
Tko ne voli cool tehnološke novotarije? Zakon blog.


FilmTV
Jedan od najboljih, ako ne i najbolji blog o filmovima i tv. Mnoštvo sadržaja fino i pregledno sortirano. For your viewing pleasure.


Dubai2
Putopisni blog sa naglaskom na Dubai i okolicu. Međutim ima tu i Pakistana, ostalih okolnih i inih zemalja.


Blueser
"Woke up this morning, no woman by my side." Blog o bluesu

Appleart
Vjerojatno najbolji teenie blog sa ogromnim potencijalom da postane još bolji. Zarazan čak i za studoše kao što sam ja. Provjerite o čemu se radi.

Azzul S'phyre
Azzul S'phyre. Better to save the mystery than surrender to the secret. Uvijek zanimljiv post na rubu znanosti.

FilmFreak
Opsežne recenzije filmova. Ne samo to nego i još puno toga, uključujući i snimanje vlastitog filma. Come and get it.

Travelfreak
Još jedan freak blog. Ovaj put o putovanjima.

srijeda, 20.09.2006.

Devil May Cry 3: Special Edition

Kad se određena obitelj skupi nakon dužeg vremena međusobnog neviđanja može se desiti da se sjete svih lijepih vremena i lijepo se skupa nasmiju i napričaju. Međutim, mogu se i sjetiti razloga zašto se nisu vidjeli toliko dugo vremena i susret završiti frenetičnom svađom i sveopćim razdorom.

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service

Devil May Cry 3 se definitivno može poistovijetiti sa potonjim scenarijem. No, što i očekivati kad vam je otac 2 tisućljeća star demon, a jedini brat blizanac psihotični manijak kojem je jedina nakana osloboditi zlokobne kreature iz pakla da se pogoste na švedskom stolu zvanom Zemlja tj. ubrzati apokalipsu i potamaniti čovječanstvo u pravoj nazi-maniri. Vi ste u ulozi Dantea, mladolikog demona koji je odlučio napustiti svoje demonske korijene te istu tu otadžbinu zamijeniti životom na Zemlji, a samim time i boriti se na strani običnih smrtnika. No, Vergil (Danteov prijespomenuti brat blizanac) će se potruditi da naruši vašu idilu gorenavedenim planovima. Danteu tada ne preostaje ništa osim da zgrabi svoj poveći mač i svoja dva custom made pištolja te da Vergilu napokon pokaže tko je butch a tko bitch od njih dvojice.

Vjerojatno prva stvar koju ćete primijetiti je sveopća kulerština kojom odiše Dante. Naime, tip svaku cutscenu koristi za macho doskočice kao što su ruganje bossovima, zdravoseljačko nabacivanje obližnjim ženkama i slično. Igra tu ne staje već su karakteri svih aktera u igri podjednako dobro razrađeni. Naravno, sama karizma likova nije dovoljna da bi vas zadržala duže od pola sata tako da su sve cutscene obilate suludo dinamičnim akcijskim scenama, zanimljivim dijalozima i raznim forama i foricama. Ponuđena je i opcija da pogledate sve cutscene, od uvodne animacije do zadnje sekvence, bez prekida te takvom cjelinom dobivate poprilično dobar film, jer je sama priča vrlo dobra i maštovita.

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service

No srž same igre ne leži u onim pasivno-gledačkim dijelovima, već u interaktivnim dijelovima. Devil May Cry 3 je poprilično jedinstven hibrid 3D tabačina i nekih elemenata RPG igara. Od samog početka možete birati 4 predefinirana stila šore: Trickster, Swordmaster, Gunslinger i Royal Guard. Uz normalne combo poteze, dodatne možete izvesti samo unutar određenog stila i sa odabranim određenim oružjima. Nije nužno koristiti određene stilove da bi prešli na slijedeći level u igri i njihov izbor je prepušten slobodnoj volji igrača. Možete birati želite li izbjegavati neprijateljske udarce koristeći Trickster, možda blokirati neprijateljske udarce (ovdje uporaba Royal Guarda otvara put poprilično razornim kontra-napadima), ili možda želite jednostavno sasjeći i propucati više neprijatelja odjednom primjerenom uporabom Gunslingera i Swordmastera. Svi stilovi su bolesno zabavni za korištenje tako da ćete ih iz čiste znatiželje sve isprobati na kičmama negativaca. Naravno. sa većom uporabom dolazi i veći broj poteza po određenom stilu.

E sad, dodatno nagrađeni ćete biti samo ako anihilirate gadove na neke stylish načine. Monotono mlaćanje po jednoj te istoj tipki ne donosi one prave bodove. Dakle, stvar je u uporabi što više različitih poteza i izbjegavanje repetitivnosti i pretjeranu uporabu samo jedne vrste oružja. Dante može nabrzaka mijenjati i birati između dva seta vatrenog oružja i dva seta Devil Armsa (hladnog oružja). Ako to mijenjanje kombinirate sa određenim stylish potezima dobivat ćete primjereni rating (najveći rating je Triple S ili SSS stylish rating), a što je rating veći to dobivate više "valute" (red orbsa) koju poslije možete zamijeniti za različite iteme tipa Health, Continue i slično, za neki novi potez za neko od vaših oružja ili za pojačanje snage neke od vaših pljuca. U igri su također raštrkane poprilično ružne skulpture nazvane Combat Adjudicators. One nude dragocjene fragmente blue orba koji povećava ukupan Danteov health (iliti energiju). Međutim prava svrha im je da služe kao svojevrsni tutor tj. da se nauči igrati kako je i zamišljeno. Naime, Combat Adjudicatorse možete rasturiti (i tako doći do željenih blue orb fragmenata) samo uspješnom i raznolikom uporabom combo poteza i to isključivo sa melee (čitaj: hladnim) oružjem. Naravno, igru je moguće završiti i slijepim te dosadnim monotonim rezanjem bez obaziranja na stil, no to uopće nije fora.Igre koje su ovoliko zabavne za igrati su vrlo rijetke. Pravi je užitak ekperimentirati i kombinirati različite stilove, pištolje i mačeve te sveukupan asortiman pripadajućih im poteza.

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service

Za standarde PS2 (za koji je igra originalno i napravljena) grafika je vjerojatno trenutni vrhunac te konzole, međutim, ja kao PC korisnik baš i nisam ostao otvorenih usta. Makar se nikako ne može reći da je grafika loša, PC igre općenito nisu ograničene konzolaškim hardverom i da je igra pravljena prvotno za PC grafika bi vjerojatno bila puno bolja. Osim što se može dobro nasladiti nad sveopćom nadmoći PCa nad PSom2 grafiku se nikako ne može ocrniti. Oku je ugodna, lijepih efekata. Level design je odličan, a genijalne cutscene (rađene u engineu iz igre) i design likova sam već spomenuo. Zvuk u igri je vrlo dobar, a meni se osobito svidjela vrlo prigodna horror metal glazba.

Naravno nije u igri baš sve sam med i mlijeko. Kamera (tj. kut kamere) ponekad zna biti vrlo iritantan i nadasve nepregledan. Naročito živcira kad treba odrediti razdaljinu ili smjer nekih skokova, zato oprez u tim dijelovima i sačuvajte živce već nekako.

Kontrole u igri su predviđene za joypad (budući da je igra u biti port sa PS2) i igra je najigrivija na njemu. Igrati u miš-tastatura simbiozi nisam probao pa ne mogu ništa reći o tome. Mogu reći da je poprilićan broj komandi te da iskreno preporučujem gamepad neke vrste za igranje Devil May Cry 3. Nemam namjeru pružati ovdje tech podršku, no može se desiti da kontrole smjera na nekim joypadima budu totalno zbrkane, kao što je bio slučaj sa mojim (Thrustmaster FireStorm Dual Power 4 gamepad). U tom slučaju skinite JoyToKey i u njemu sami definirajte potrebne komande. Tijekom igranja mi se igra nijednom nije srušila i moram reći da je vrlo stabilna i da nisam primjetio ni jedan bug u njoj.

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service

Ja nisam igrao prva 2 dijela Devil May Cry serijala i ne mogu sam suditi ali po onome što sam pročitao na netu Devil May Cry 3 je daleko najbolji dio trilogije. Igra je poprilično zarazna i može se desiti da je više puta igrate otpočetka. Naravno Capcom je stavio dodatne bonuse za svako ponovno igranje tako da možete otključati dodatne bonus pizdarije u izbornicima i samoj igri. "Special Edition" sufiks u naslovu posta označava činjenicu da u ovoj verziji, nakon što pređete igru sa Danteom, otključavate i njegovog brata Vergila te da i s njim možete ponovno igrati, a to još dodatno povećava replay value u igri. Fora je u tome što bi i bez toga igra bila suludo igriva te bi dok je se napokon zasitite, uz nju proveli sate i sate. Gotovo kao uz nekakav RPG.

Priča i cutscene su zakon. Ravnoteža između šoranja i rješavanja zagonetki je odlično pogođena. Bossovi su raznoliki i zabavni kao i ostali likovi. Oružja ima dosta, maštovita su i zabavna za korištenje, stylish potezi su također odlični, a gorenavedeni ogromni replay value je šlag na torti. 8/10 sve skupa. Dao bi ja i veću ocjenu zbog toga što je to ipak Capcom u kombinaciji sa omiljenim mi izdavačem Ubisoftom ali nije fora ipak :).


Što se slika tiče: svi screenshotovi su iz PS2 verzije i našao sam ih na netu jer mi se nije dalo samom hvatati screenshotove. Međutim, igra identično izgleda kao i na mom PCu s tim da je kod mene ipak veća rezolucija nego na PS2 a samim time i bolja i oštrija grafika.

- 20:21 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.09.2006.

Did Agent Smith sexually abuse Sati?

Malo mi je velika gužva u zadnje vrijeme pa ne stižem postati jednakim intenzitetom kao do sada. Jebiga, šta će tek biti kad počnu predavanja...

U međuvremenu, evo doslovno zadnji film koji sam gledao.

viđe slike

The Matrix Revolutions - Neki dan sam skužio da sam u nacionalnoj manjini koja nije gledala zadnji dio Matrixa (iliti na naški Matrice), pa sam se zaputio u obližnji video-iznajmljivački objekt (prigodnog naziva: Hollywood) i digao upravo to djelce. U videoteci (prigodniji naziv nowadays bi bio DVDteka) nisam bio doslovno godinama. Seksi djevojka za pultom me je samo blijedo pogledala kad sam pitao prije kolko je to čudo (Matrica 3) došlo na video police i zašto stoji u onom dijelu gdje budu oni kao jeftiniji filmovi. Film je na videomarket inače došao prije otprilike 2 godine, a politika Hollywooda (videoteke) je da sve starije od 1 god automatski šalje na "socijalnu sve za 7 kuna policu". Vrlo posh ustanova taj Hollywood, nema šta. Dobrano me oprao val nostalgije dok sam browsao kroz brojne video police. Vjerojatno ste svi prije broadbanda i divxa rado razgledali brojne naslove u videotekama. Neprocjenjiv osjećaj je nehotično izabiranje kultnih zajebancija kao Tremors ili Tales From The Crypt filmova. Ili eventualno neke blentave ali opet super komedije tipa Happy Gilmore. Nužno sam morao napisati ovu malu reminiscenciju jer mi je uvelike poboljšala sam gorenavedeni film.

Nakon prvog dijela Matrixa sam bio totalno rasturen, a i dan danas mi je to jedan od omiljenih sci-fi akcijskih naslova i vjerojatno će mi ostati i kao jedan od najkul filmova ikad. Drugi dio sam izbjegavao pogledati što duže jer sam znao da je jednostavno nemoguće nadmašiti original i nisam si želio kvariti kulerštinu prvog. Međutim, drugi dio se jednostavno nije moglo izbjeći, što zbog gigantske reklamne kampanje, a što zbog činjenice da su ga svi koje znam imali na dvdu. Inače mi je drugi dio prezakompliciran, nategnut i na momente dosadnjikav, no sa coolish CGI šorama i forama i onoj jebeno dobroj, toliko puta opjevanoj sekvenci naganjana po autocesti se ipak nekako provukao ali samo kao ne pretjerano loš nastavak.

viđe slike

Sada, cca 3 godine od njegovog izlaska mi je u šape pao i 3. završni dio trilogije. Revolucija? Ne baš. Film je meni ipak daleko bolji od drugog, sa poprilično solidnom radnjom, odličnom akcijom i (opet) genijalnim specijalnim efektima.

Za one koji se ne sjećaju, drugi dio završava kad Neo padne ošamućen nakon što je onog robotoidnog grabeža onesposobio nekakvom telepatijom ili sčimeveć. Treći dio se direktno nastavlja na to. Daklem, nakon skljokavanja u nesvijest, Neo (tj. njegov The One avatar) se našao u međuprostoru između Matrice i stvarnog svijeta, koji izgleda kao stanica podzemne željeznice i upravo tamo vlak čekaju novi programi koji tek trebaju biti usnimljeni u matricu. Zajeb je u tome što je vlakovođa neki klošar (doslovno izgleda kao prosječan klošar, sa masnom kosom, trulim zadahom i još trulijim zubima u trulim prljavim prnjama) koji neće pustit Nea da se ukrca na njegov vlak da ode iz te pripizdine. Elem, prvi korak je da Trinity, Morpheus i cool kinez Seraph (inače tjelohranitelj od The Oracle) uz pomoć onog legendarnog francuza iz drugog dijela (hint: žena mu Monica Bellucci u uskom topiću) izbave Nea iz računalne pripizdine. Kad to učine, još moraju spasiti Zion od invazije robotoidnih grabeža, poraziti Agenta Smitha (ovaj put bolesno kopiranog na n-tu potenciju) i osloboditi ostatak nesvjesnog ljudskog puka od zatočeništva u matrici tj. nesvjesnog ropstva. Naravno, tu je umiješano i onih Matrix trademark filozofkih baljezganja i konfuznih dijaloga, a sve se može tumačiti na više načina kao i u drugom dijelu.

Efekti su opet genijalni sa obiljem bullet timea i CGI šore, no ovdje prvi put ima i konkretnijeg krtenja u stvarnom svijetu i to u vidu ogromnog robota koji izgleda kao onaj iz drugog dijela Aliena. Samo na opakim steroidima i sa dve ogromne minigun topčine umjesto ruku. Svi likovi su i dalje podjednako cool, ljubavne scene između Nea i Trinity su i dalje podjednako cheesy, s tim da je koreografija borbi ovdje bolja i dinamičnija od većine istih u drugom dijelu. U ovom nastavku se i prvi put ona bitnija većina radnje događa u stvarnom svijetu tako da je to ustvari jedina svojevrsna novost. Kraj filma mi se posebno svidio, sviđa mi se kako su završili Matrix sagu i ovaj film je uistinu dostojan završetak.

viđe slike

Što reći na kraju? Film je bolji od drugog dijela, lošiji od prvog (d'oh) i ugodan za gledanje od početka do kraja. Tabačine su izvrsne, efekti su izvrsni i u potpunosti ispunjava zadaću konačnog dijela trilogije. Međutim, preživio bi i da ga nisam pogledao i definitivno nije film koji se mora vidjeti. Toliko komercijalne naslove kao The Matrix Revolutions mi je iz nekog razloga vrlo teško ocijeniti. Meni se svidio ali u roku 5 minuta mogu naći hrpu ljudi koji će ga argumentirano popljuvati. Budući da ja pišem, a i stvarno sam se dobro zabavio gledajući ga dajem 8/10. Toliko.

- 02:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 30.08.2006.

Fast Food. High Times.

Šta čovjek može gledati u pola 5 izjutra nego debilne američke komedije tipa Dude Where's My Car. Ovaj film je od istih tvoraca samo sa nešto drukčijom tematikom.

Harold & Kumar Go To White Castle - Harold i Kumar su dvojica cimera (i đanera) koji dane provode duvajući i gledajući televizor. Harold je azijat koji je zaglavio na besperspektivnom, ubojito dosadnom, uredskom poslu, a Kumar je bistar Indijac koji ima žicu za medicinu, ali više preferira sisat džoju. Osim što Harolda svi na poslu iskorištavaju kao zatvorsku kuju, tip je i zacopan u seksi latino susjedu Mariu, kojoj naravno, nema muda prići. Jer je pičkica. Jedne večeri, nakon korektno odrađene epizode duvanja Harold i Kumar se požele fast fooda iz određene pečenjare zvane White Castle. Na tu notu, dečki sjedaju u Haroldovu Toyotu i odlaze u potragu za White Castleom. Slično kao i u Dude, Wheres My Car, njih dvojica će proći brojne, više ili manje smiješne avanture dok ne dođu do omiljele im pečenjare. Naravno na kraju njihovih avantura iz nekog razloga Harold će ubrzano uzgojit par muda i napokon priznati Marii što osjeća prema njoj.

viđe slike

Harolda igra onaj cool kinez iz prvog dijela Američke Pite (John Cho), onaj koji je prvi provalio foru da je Stiflerova mama MILF (Mom I'd Like To Fuck), a Kumara neki nepoznati, tuntavo izgledajući simpa indijac (Kal Penn). Pojavljuje se još par "poznatih" faca. Pod "poznatih" želim reći: oni glumci koje ste vidili u već dosta filmova, poznati su vam i ok su vam, ali nemate pojma kako se zovu niti vas previše zanima, makar vam ih je drago vidjeti. Mariu glumi ultra slatka latino babe, što je poprilično tipično za femme fatale teen komedija.Zanimljivo je da nijedan od tih glavnih likova nije bijelac, već su svi iz neke US manjinske skupine. Međutim nijedan nije crnac ali poprilično vješto su i crnci uključeni u radnju, karikirajući policijsko nasilje i predrasude prema njima. No, ovakvi filmovi se i tako ne gledaju zbog neke dublje poruke, nego zbog fora, dobrih komada i eventualne golotinje, a Harold & Kumar Go To White Castle ima sve od navedenog.

Da nabrojim što imate priliku vidjeti. Dakle, duboko udahnite: sise seksi žene od nešto manje seksi gorštaka, Kumarovu poprilično smiješnu fantaziju o braku sa ogromnom vrećom ganje, hrpu američkih jock likova nabrijanih na ekstremne sportove, jahanje na gepardu (?), hrpu nerdy korejskih studenata, CGI Haroldovu video igra halucinaciju, puno duvanja i dosta toilet humora (koji se, što je prigodno, i odvija na toaletu). Da, i mjuza u filmu je dobra i nenametljiva.

viđe slike

Film je dosta zabavan i mislim da bi ga još zabavnije bilo gledati u kinu ili u nekom društvu. Poželjno bi bilo biti i napušen ili bar pripit. Ne želim ovime reći da film nije smiješan ako niste "pod utjecajem" jer on to jest. Bar dijelovi jesu. Meni. Naravno, neki dijelovi su mi išli na živce kao recimo ta priča sa gepardom, što mi je bilo malo prebizarno i nategnuto. Vidi se da je film prvenstveno namijenjen američkoj publici i to se jasno da iščitati iz nekih fora i gegova, međutim oni koji imaju iole neki uvid u njihovu pop kulturu će bez problema skužiti o čemu se priča u datom trenutku. Većina fora je prdim-serem karaktera, tako da gorenapisano i nije previše bitno.

Sve u svemu film mi je bio dosta solidan i zabavan za gledati, nasmijao me dosta puta, na dijelove je ipak bio dosadnjikav ali općenito gledljiv i dobar. Vjerojatno je jedan od najboljih izdanaka takvog tipa komedija. Oni koji ne vole takve filmove, trebali bi ga izbjegavati u širokom luku jer sadrži sve što bi mogli mrziti ali svima ostalima bi ga preporučio da ga pogledaju kao neobavezan komad zabave što i jest. Fast food film za fast food naciju. S tim da je ovaj baš dobro ispao. 7.5/10

viđe slike

- 06:23 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.08.2006.

Unite and fight

napadni me nježno

Slijedeći film je jedan od trenutno aktualnih remakeova, original ovog filma nisam ni gledao. Moram reći i da nemam ništa protiv snimanja remakeova, naravno, ako se kvalitetno i dostojno obrade.

Assault On Precinct 13 - Kao što i sam naslov filma kaže, osnova fabule je napad na policijsku postaju 13. Novogodišnja noć je zadnja noć na koju će postaja 13 još aktivno djelovati, nakon nje kompletno osoblje se seli u novu postaju koja se nalazi u centru grada ali do tada minimalan dio osoblja mora ostati u postaji i "odraditi" zadnju šihtu. Zajeb za tamošnju veselu ekipu je u tome što vani bjesni snježna oluja dostojna i sjevernoaljaških ribičkih gradića, a kamoli ne grada kao što je Detroit, tako da su primorani od oluje "spasiti" policijski autobus koji prevozi nekoliko više ili manje opasnih zatvorenika. Naravno, ekipa iz postaje 13 odbacuje odgovornost za te barabe i vraća se pijančevanju i bludničenju dok njihovi kolege šofer dotičnog autobusa i njegov iritanti sidekick ostaju pripazit na kriminalce.Nedugo zatim, maskirane spodobe upadaju u postaju, u pucnjavi ubijaju iritantnog sidekicka i bježe. Problem je u tome što time nisu izvršili svoju zadaću tako da se njihova opsada nastavlja dugo u novogodišnju noć. Svi preživjeli, i zatvorenici i murja, su primorani udružiti snage da bi mogli odbiti val za valom agresivnih pridošlica. Moram napomenuti da je postaja 13 u totalno propalom, izoliranom i napuštenom dijelu grada (nešto kao Kozari Bok u Zagrebu) tako da naši junaci ne mogu očekivati nikakvu pomoć. Evo, to je otprilike to.

viđe slike

Casting u filmu je sjajan. Ethan Hawke je bio odličan drot još u Training Dayu, a i ovdje je. Mislim da i već malo riskira typecasting, pa bi mu ubrzo bilo bolje da snimi neki film gdje neće glumiti neki oblik murjaka. Od poznatijih faca tu je i Drea de Matteo poznata nam iz Sopranosa, John Leguiziamo koji glumi spick đanera, Laurence "Morpheus" Fishburne u ulozi bad-ass zločinačkog bossa etc. No, ne samo oni, nego i svi ostali glumci su dobri i dobro im pristaju date uloge. Da, u filmu glumi i Ja Rule, međutim njegova pojava mi nije išla na živce tako da zbog njega ne treba izbjegavati film. Tip je doduše autor shitty pjesme na odjavnim creditsima i to je jedino što mu se može zamjeriti. Da se mene pita na odjavnim creditsima bi pičio Bodycountov "Copkiller" al' eto, nema veze.

Samo nagađam jer ga nisam gledao, ali mislim da ono što je original ovog filma učinilo klasikom vjerojatno napetost i neizvjesnost. Na žalost, remake nema tu napetost. Dobar, napet i neizvjestan scenarij i priča su tu, napeta i tmurna mjuza je tu, ali samog osjećaja napetosti nema. Ja krivim redatelja. Upravo je on taj koji bi trebao graditi tenziju i širiti taj osjećaj na gledaoce. Nije uspio. Također, ono što me živcira je to kad god neki glavni lik pogine, redovito dobije metak u čelo što je ajd još mogu tolerirati, no Jean-Francois Richet (to je redatelj, inače je režirao i Alien 4) ima potrebu prikazati groplan njegovog lica i krv kako mu polako curi iz rupe na čelu. Ono, whatta fuck Fato? tip očito ima neke mračne fetiše. Jednom ili dvaput, ajde ok, ali svakog? Doduše, većina ljudi ovo neće primjetiti ali ja jesam, pa eto. Svim ovim ne želim reči da je film loš, samo da je mogao (i trebao) biti puno bolji.

viđe slike

Sve u svemu, ovo je ipak jedan solidan remake koji vrijedi pogledati. Ima kvalitetno odrađeno krv i nasilje, likeable likove i dobru priču. Na žalost nema previše "šmeka", nadam se da me već dosad shvaćate što želim svrstati pod "šmek". U biti je jedan solidan akcijski film, kojeg dodatno dižu dobri glumci i priča. Znam da se sad ponavljam ali jednostavno je film morao i trebao biti još bolji. Ako ga pogledate vidjet ćete dva srpska gangstera i njihovog psa, ubijanje ledenom sigom, razvaljivanje starca flashbangom (svjetleća granata) i još sličnih zanimljivih pizdarija. Ovaj put moram dati ocjenu na decimalu: 6.9/10

- 00:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 23.08.2006.

Bang your head iliti metal health

...

Evo da se i ja udostojim napisati novi post više :). Gledao sam u ovih zadnjih par dana nekoliko poprilično dobrih filmova pa mi se malo teško bilo odlučiti odabrati koji da prvi predstavim. Na kraju, iako teška odluka, odlučio sam se za nešto malo atipičnije: dokumentarac.

Metal: A Headbanger's Journey - ne radi se o sisačkoj željezari niti sindikatu metalaca iz Zenice te putovanjima njihovih radnika u Bakar na godišnji odmor tamo kod koksare, već se radi o maloj demistifikaciji metala kao često osporavanog i osuđivanog glazbenog pravca. Kroz priču nas vodi Samuel Dunn, inače moj (budući) kolega antropolog, ali i ono što je važnije, true metalac. Dakle, Dunn si je uzeo za zadaću da otkrije što je to što tvori metal kao kulturu, koje su crte koje ga povezuju i zašto je takav kakav jest. Film je podijeljen u poglavlja prigodnih naziva: Origins, Fans, Gender & Sexuality, Censorship, Death And Violence etc. Vjerujte, ništa nije preskočeno.

viđe slike

U procesu snimanja Dunn je intervjuirao najveće metal ikone žanra kao i neke autoritete koji se bave tom temom tj. metalom. Od poznatih i omiljenih glazbenih faca imate priliku vidjeti, da nabrojim samo neke: Bruce Dickinsona (pjevač Iron Maiden ako netko ne zna, intervjuiran u Hammersmith Areni, London - gdje je snimljen jedan od mojih najdražih albuma - No Sleep 'Till Hammersmith od Motörheada), Dee Snidera (frontmen sjajnih Twisted Sister i ujedno jebena legenda od čovjeka), živuću legendu i metal/rock ikonu Lemmya (Motörhead, inače jedan od mojih all time favorita), Tony Iommia (Black Sabbath), Tom Arayu i Kerry Kinga iz Slayer, Rob Zombiea, Alice Coopera, Cannibal Corpse i još puno, puno, puno drugih. Ono što je zanimljivo je da je prilično očito da se metalci opuste kad vide da ih intervjuira očiti fan tog žanra pa su svi intervjui vrlo zanimljivi i vidi se da su akteri 100% iskreni i svi odreda su vrlo interesantni. Dunn i njegova ekipa je obišla praktički sav metal svijet, od Wacken festivala u Njemačkoj, preko L.A.ovog Sunset Stripa, pa sve do Norveške, a i šire. Inače, u Norveškoj je snimljen dio o Black Metalu (a o čemu drugome, reći će znalci) ali o tome nešto kasnije.

S tehničke strane iskreno ne znam kako bi ocijenio film, način snimanja je kao u svakom jako dobrom dokumentarcu. Ono što ću istaknuti je lijepo organizirana i dizajnirana "mapa" povijesti metala i odlična (d'oh) glazba. Dunn i kolege (Scot - nije tipfeler, piše se sa jednim t - NcFadyen i Jessica Joy Wise) su napravili odličan posao. Ono što mi se nije svidjelo su šturi opisi pojedinih manje poznatih osoba. Recimo sociologinja Donna Gaines, nigdje ne piše zašto su se baš njoj obratili i zašto bi ta babetina baš nešto znala o metalu. Eto, ja ću reći da je ona autor najopsežnije sociološke analize metala i da je zato uvrštena među intervjuirane. Međutim, ispod njenog imena piše samo "Sociologist/Author" tako da se malo pitate tko je ona. Također sam skužio da je još par puta malo kasnio titl koji kaže tko govori. Znam da to baš i nije previše bitno ali eto moram malo i picajzlirat :). Ne zamjerite.

viđe slike

Metal: A Headbangers Journey je napravljen tako da nije potrebno biti hardcore metalhead da bi vam bio zanimljiv, privlačan je i potpunim metal laicima. Film je prepun pamtljivih scena, a svi likovi su vrlo zanimljivi; ponekad bizarnih live-nastupa (Alice Cooper), ponekad smiješni do bola (Dee Snider :D), a ponekad i pomalo "zastrašujući" (ekipa iz Norveške). Gušt je gledati Dunna kako razgovara sa svojim idolima, osjeti se da ih tip obožava još odmalena. Usprkos tome u filmu se ne osjeća pristranost, ali se osjeti užitak u obavljanju posla što je vrlo pohvalno. Ne mogu dati manje od 10/10, ne samo zato što volim dokumentarce, nego i zato što je tema sjajna i fenomenalno predstavljena. Neke od bendova i ja obožavam (Motörhead, Twisted Sister i druge), a sigurno i vi tako da je još dodatni gušt slušati njihove izjave i glazbu.

Ja imam divx verziju filma koja, makar ima sjajan zvuk i sliku, nema ono što ima DVD verzija. Ona se sastoji od dva DVDa od kojih je drugi krcat dodacima koji uključuju mini dokumentarac o Black Metalu kao jednom od najbizarnijih subžanrova metala i još puno drugih lijepih stvari. Pa eto, ako netko ima priliku da nabavi i taj dodatni disk neka se potrudi jer se stvarno isplati. Ako ne, nema veze, ni ja ga nisam gledao, a i sam glavni feature je dovoljan.

viđe slike

Appendix: Norveška Black Metal scena - još se odlučujem da li ću u jednom od slijedećih postova opisati tamošnje događaje u 90ima, bendove i aktere istih, a malo se osvrnuti i na taj mini-dokumentarac. Dakle to uključuje sve sotonjare; Burzum, Old Funeral, Mayhem i druge važne likove i bendove u toj sceni. Paljenja crkava, pravljenje ogrlica od komadića ljudske lubanje i ljudožderstvo uključeno.

- 00:40 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 19.08.2006.

The world's greatest pair o'normals!

Oni malo upućeniji u lik i djelo Kevin Smitha znaju da su mu svi filmovi međusobno povezani i imaju brojne reference jedan na drugoga. Da malo podsjetim one koji su zaboravili filmografiju dotičnog debeljka navesti ću samo neke; Chasing Amy, Clerks, Dogma, Jay And Silent Bob Strike Back i, njegov najnoviji izdanak, Clerks 2. Primjetit ćete da su to sve redom prilično vrsne komedije. Ovaj post nije ni o jednom od gorenavedenih filmova, već o jednom filmu koji je po meni pomalo nepravedno zapostavljen. Razlog tome je vjerojatno što je totalno propao u kinima i skoro pa direktno bio prebačen u video distribuciju. Hvala bogu da ima pravde pa je uskoro postao jedan od najposuđivanijih videa u SADu u vrijeme njegova izdavanja; godine gospodnje 1995.

Mallrats - T.S. Quint, mladić iz New Jerseya, planira putovanje na Floridu (točnije u Universalove studije na Floridi - inače je to zabavni park, a ne pravi filmski studiji) sa svojom curom Brandi. Na tom putovanju je planira i zaprositi. Međutim, Brandi odbija ići na putovanje jer je obećala ocu da će biti jedan od natjecatelja u njegovom showu Truth Or Date, u biti cheesy verziji Srcolovke. T.S. i Brandi se na tu notu posvađaju i raskinu.

viđe slike

T.S., shrvan gubitkom svoje bolje (i definitvno ljepše) polovice, odlazi tražiti utjehu kod svog, stripovima opsjednutog, najboljeg frenda Brodiea. Igrom slučaja je i Brodie isti taj dan dobio šup kartu od svoje cure Rene, i predlaže mu da utjehu te sućut potraže u lokalnom shopping centru (mallu). Po svom dolasku u taj hram kapitalizma, T.S. otkriva da se upravo u njihovom mallu snima prokleti show Truth Or Date, a Brodie otkriva da je njegovu curu zaposjeo njegov arch-enemy Shannon Hamilton, vlasnik nekog gayish butika. Dakle, T.S. planira sabotirati Truth Or Date i unajmi lokalne barabe Jaya i Silent Boba da izvrše taj zlokobni plan, a Brodie je za to vrijeme suočen s činjenicom da je Hamiltonova jedina agenda sa njegovom Rene to da je zavede i poševi citiram: "in an uncomfortable place". Pojam "neudobno mjesto" u ovom slučaju ne označava stražnje sjedište Volkswagena, nego ono drugo "neudobno mjesto", neudobno za nju. Evo to je otprilike to.

Nema ovdje nekih tehnikalija za istaknuti, najbolja stvar u filmu je Jason Lee (Brodie), ovo mu je i prva uloga. Njegov lik je fenomenalno razrađen, realan je ali i komičan do suza. Moram napomenuti da su dijalozi u filmu izvrsni i da sumnjam da se nekome neće svidjeti rasprave o tome bi li Lois Lane mogla nositi Supermanovu bebu ili uopće izdržati ejakulaciju dotičnog superjunaka neozlijeđene maternice. Također imamo razgovor o spolovilima i seksualnom životu raznih strip junaka sa samim njihovim tvorcem; Stan "the man" Leeom, raspravu o geografskoj mall klasifikaciji cookie štanda etc.

viđe slike

Mallrats je jedan od onih filmova koji neće biti u nikakvim filmskim enciklopedijama kao neko groundbreaking ostvarenje ali količina zabave i nepatvorenog smijeha koji pruža je ogromna. Svi likovi su dovoljno luckasti da vas zainteresiraju, a i nasmiju do suza. Prvenstveno Brodie. No, svi imaju svojih trenutaka, ako nisu smiješni, zanimljivi su i obrnuto. Brodie je jedini savršena simbioza to dvoje.

Ja obožavam Mallratse i vjerojatno je jedan od filmova koji sam najviše puta gledao. Iz nekog razloga mu se uvijek vraćam. Mada, realno gledajući, Clerks je puno bolji film od Mallrats. Mnogi kažu da su Mallrats najlošiji Kevin Smithov film, a kritičari su ga do kraja popljuvali. Meni baš sve to i ne igra neku ulogu, film mi je predrag bez obzira na katastrofalne kritike i uvijek ću ga rado pogledati, a preporučam i svima koji ga nisu gledali da ga provjere. Zato što volim povlačit paralele između Smithovih filmova i zato što guštam u njegovom New Jersey svemiru dajem 9/10.

Btw. evo vam jedan link u vezi filma, svi strip coveri glavnih junaka iz otvarajućih creditsa. Moji favoriti su Fantastic Two :) i Brodieman.

- 15:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.